BIBLIJSKA PORUKA DANA
Vrijeme kroz godinu
8. tjedan kroz godinu
Četvrtak, 27. svibnja 2010.
Mk 10,46-52
46Dođu tako
u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona,
kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je čuo da je
to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi
se!" 48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov,
smiluj mi se!" 49Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I
pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" 50On baci sa sebe
ogrtač, skoči i dođe Isusu. 51Isus ga upita: "Što hoćeš da ti
učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." 52Isus
će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se
za njim.
Tumačenje:
Fra Tomislav Pervan
ŠTO
HOĆEŠ DA TI UČINIM?
Mk
10,46-52
Slijepi
prosjak - slika krajnje bijede i potrebe. Ime ovoga jednoga iz Markova
Evanđelja zauvijek je zapisano u svetim knjigama. Bartimej
- Sin Timejev. Taj ne vidi, ali ima veoma istančano
osjetilo sluha. Isusovo je okružje slijepo. Slijepo za Isusa i ono što se u
njemu zbiva i otkriva svijetu. Bartimej vidi bolje od
ostalih. Usprkos slijepim očima, vidi on dublje, dalje i zornije od Isusove
pratnje. Zato se ne dade smesti. Njemu je kucnuo mesijanski, zvjezdani trenutak
u životu.
Slijepac
čuje. Slijepci inače imaju istančanija druga osjetila kao nadomjestak za manjak
vida. Vjerojatno je prije čuo za Galilejca, čekao na trenutak susreta s tim
čudotvorcem, i ovdje dočekao svoj kairos.
Putovi su im se ukrstili. Slijepac viče uzvikom, zazivom koji će postati temelj
za tisućljetnu molitvu srca: “Gospodine, Isuse Kriste, Sine Boga živoga! Smiluj
se meni grješniku!” Molitva je to koju su milijuni molili i još uvijek mole.
Zdravima je to vikanje dosadno, žele ga ušutkati. Ne ušutkavaju ga zato što on
viče: “Sine Davidov!” - nego jer su svi zaokupljeni Isusom, svatko bi htio biti
u njegovoj blizini, ne žele da ga se ometa. I taj dosadni slijepac stoji im na
putu, prema njihovu Isusu. Koliko puta drugima priječimo put do Isusa?
Slijepac
ima čvrstu, nepokolebljivu vjeru. On ne prestaje uporno, tvrdoglavo vikati. On
daleko bolje ćuti što je to u Isusu nego ostali koji su s Isusom. On zna da mu
je ovo posljednja životna prilika, i ako je sada ispusti, osta
on cijeloga života slijepac. Stoga je vikao još jače i jače. Elementarni je to
uzvik, krik iz bijede i nevolje, krik koji para uši i unosi stanoviti nered u
postojeće stanje.
“Isus
se zaustavi!” Vrijedi zamisliti se nad tom riječi. Nakratko se zaustaviti
upravo kao što to učini sam Isus. U mnoštvu koje ga nosi, koje ga gura
naprijed, u kome se nalazi, toj rijeci ljudi hodočasnika prema Jeruzalemu, Isus
nalazi vremena da se zaustavi nad jednom ljudskom bijedom. On ulijeva čovjeku
nadu. Takav je Isus i prema meni i tebi. On se zaustavlja i pita. Gdje je Isus,
tu je spas i spasenje, smilovanje i milosrđe, tu je Bog na djelu. Isus poziva.
Spasenje je u vjeri u Isusa, u nasljedovanju i križu. Isus je nada slijepima,
poniženima, siromasima. Osloboditelj, spasitelj, znak nade.
Kako
se lako okreće ona masa, od negodovanja i guranja u stranu, do obrata: “Hrabro,
zove te! Ustani i hodi k njemu!” Čovjek presretan odbaci svoj ogrtač koji mu je
služio za sve, i spavanje, i milostinju, i zaštitu od sunca. Nema više nikakve
zapreke. Silni trenutak za snažnu vjeru.
“Što
hoćeš da ti učinim?” Samo koji redak prije ovoga upita, isto pitanje postavlja
Isus i dvojici braće Zebedejevih sinova: “Što hoćete
da vam učinim?” Zar Isus ne vidi što čovjeku treba? Pogotovo što treba jednome
slijepcu? Kad Isus pita, ne treba on informacije s naše strane ni za sebe. Isus
pita da bi čovjek došao k sebi, da bi se usredotočio na samoga sebe, ne na
druge oko sebe. Da postane svjestan tko je i što je i što mu je zapravo bitno u
životu. Pita kako bi čovjek iznio pred njega svoju duboku potrebu i nevolju.
“Da
progledam, Učitelju, Gospodine!” Da gledam i vidim svijet u tvome svjetlu,
tvojim očima, da vidim što drugi ne vide, da vidim i sagledam Božje namjere sa
svojim životom. Bartimej nije siguran u svome
oslovljavanju Isusa. Jednom je on ‘Davidov Sin', drugi put ‘Rabbuni',
treći put ‘Isus'. Nesigurnost vjere koja traži. Učenik uvijek traži, pita. To
je značajka za sva vremena. Tko je Isus zapravo bit će nam jasno tek u
konačnici, u eshatonu. Dotle nas čeka put nasljedovanja,
križ, patnja, uskrsnuće.
Isus
mu odvraća! Vjera ti je tvoja pomogla. Vjera te tvoja ozdravila. Ona ti je
podarila očinji vid. Ona ti je otvorila oči za mene i
moj osobu zato jer si mi povjerovao da to mogu učiniti. Tako se može moja snaga
pretakati u tebe. Obistinjuje se ono što je Bog
obećao po proroku Izaiji.
Bartimej se zapućuje
za Isusom. Učenička je egzistencija upravo u tome: "Biti na putu s
Isusom" (r. 32), biti na putu prema križu, svršetku. Isusova riječ nikad
nije teoretska, nije ona skup načela za život, već praktični poziv na hod za
Isusom. Učenik se svojom egzistencijom uključuje u povezanost s Isusom, na putu
je. Sad je Isus podario slijepome vid, a doskora će ta ista masa zaslijepljena
vikati: “Raspni, ukloni njega!”
Suvremeni je svijet zaslijepljen. Potrebna mu je orijentacija u pitanjima smisla života, ohrabrenja u vjeri, otvorenost s naše strane. Krist poziva na nasljedovanje, a to nije samo poziv na aktivnost, nego ulazak u aktivno zajedništvo s njime. Temeljno u nasljedovanju Isusa jest: Biti s njime, gledati njega, slušati ga, poznavati ga. Iz toga onda slijedi navještaj i svjedočenje. Zato je potrebno stvoriti u sebi sintezu akcije i kontemplacije, apostolata i molitve.